Nedelja, Jun 17, 2012
Germinacija
Posle napornog dana. posle mukotrpnog rada u hladnim planinskim šumama, Adam sjeda pored svoje peći, da barem na kratko odmori dušu, da oživi svoje promrle udove, da se sjeti zbog čega je ovdje. Sada Adam više nije tužan, jer zna kuda ide i zna odakle je došao. Sada je sve savršeno i lagano jer je Borba postala Igra. Oganj je progutao sve njegove maske, sva njegova utočišta i želje. Ostao je samo skelet, koji se umjesto kožom i mesom, sada ogrnuo crvenim plaštom.
- Ovo je kraj Adame, kraj o kom si potajno sanjao. Sjenke su nestale, a smrt je postala tako malena i smješna, pogledaj ovo bojno polje iza sebe, pogledaj uplašene ljude kako vitlaju svojim drvenim mačevima. Želiš li da ostaneš ovdje u tišini, i da u miru sačekaš brod koji će te odvesti u domovinu, ili ćeš ponovo dići svoj mač i nastaviti igru sa ovim divnim ljudima?
-Mač mi je prelomljen Gospode, ali ljubav koju sam sada našao me je nagovorila da napravim novi, još ljepši mač. Igra je postala još interesantnija jer konačno znam, da je sve samo tvoja i moja igra.